Galović: Puno mi znače savjeti iskusnih suigrača

Nakon sudara s njim, svi su se pitali što je s Andrijom Vukovićem. Stasiti golman ostao je ležati na travi, Armada je jednako slavila gol Rijeke kao i ozljedu Splitova vratara, a sudac je ekspresno svirao kraj. Je li Andrija živ, ima li potres mozga, kada će opet na teren, odmah su nakon utakmice novinari pitanjima zasuli trenera Tonća Bašića. Gotovo nitko, međutim, nije pitao za drugog "unesrećenog", Nina Galovića.

Mladom, 19-godišnjem stoperu stradalo je koljeno, ali to ga nije spriječilo da čvrsto zgrabi mjesto u momčadi koje mu se otvorilo ozljedom Ivice Križanca. Unatoč boli, stisnuo je zube i istrčao u Kranjčevićevoj u kup utakmici protiv Zagreba, pa opet u prvenstvenom ogledu s istim klubom za par dana. Jednako će učiniti i u petak u Zaprešiću.

Možda nije ni čudna ta njegova izdržljivost, ipak je on trenirao i jedan borilački sport.

- Kad sam imao šest godina paralelno sam trenirao judo i nogomet. Zašto ta dva sporta? Jednostavno, jedan mi je prijatelj trenirao judo, drugi nogomet, pa sam, da budem s njima, upisao oba! Bio sam dobar u judu, nakon godinu dana treniranja u svojoj kategoriji sam osvojio treće mjesto u Hrvatskoj, a dogodine čak drugo. Ali, odlučio sam se za nogomet kojeg sam više volio… - govori nam Nino.

Trener iz judo kluba Student nagovarao ga je da ostane, ali Hajduk je bio važniji. A ni onaj prijatelj zbog kojega je krenuo na judo više nije trenirao. Da budemo točniji: on je odustao već nakon par mjeseci.

Nino Galović je iz Milne na Braču (rođen u Supetru), a njegovi su se doselili u Split (Mertojak) prije nego je krenuo u osnovnu školu. Nakon osam godina provedenih u Hajduku, u jednom trenutku je proglašen viškom, što je iskoristio Darko Butorović i doveo ga u Park mladeži. Dvije juniorske sezone za Split je odigrao sve utakmice, osim jedne zbog kartona, a sada je u prvoj seniorskoj momčadi.

"Gale, šta izvodiš?! Uozbilji se", zna mu na utakmici reći Velimir Vidić, govori nam sam Galović objašnjavajući koliko njemu i ostalim mladima u Splitu (Erceg, Tešija, Rebić, Franić…) znači iskusni suigrač s autoritetom na terenu. Posebno ga je dojmio i Igor Budiša svojom profesionalnošću ("prije treninga se dođem razgibati u teretani, računam neće biti još nikoga, a Budiša već tu").

- Gledam Križanca kako se postavlja, kako igra, i redovito ga na treningu pitam kako ću reagirati u određenoj situaciji. Kao i ostale starije suigrače - kaže Galović koji posebno proučava, ali samo na televiziji, kretanja Rija Ferdinanda, njemu najdražeg obrambenog igrača.

Nino je išao u V. gimnaziju Vladimir Nazor, a ove je godine upisao Ekonomski fakultet. Penzionerski zvuči kada ovaj 19-godišnjak kaže da svaki slobodni dan koristi za bijeg na Brač. U tišinu, među masline ili s brodom na lignje. Kao u djetinjstvu kada je redovito lovio s Dinkom Trebotićem koji je također iz Milne.

- Družili smo se intenzivno, bili smo u istoj ekipi, išli bismo skupa na ribe, balun… Dinko je bolje igrao, ipak je dvije godine stariji. Sada nismo baš u kontaktu, on je u Hajduku, ja u Splitu, ali vidimo se preko ljeta.

Nada se Galović da će biti u momčadi i protiv Dinama (18.11.), do tada bi hematom na koljenu trebao biti stvar prošlosti. Hvali ih, ali se ne boji baš previše zagrebačkih napadača…

- Beqiraj je jak, brz, neugodan. Rukavina je također hitar, ima dobar skok. S Krstanovićem bih možda imao problem u zraku, a za ostalo bih se snašao - ocjenjuje Nino, koji smatra da je najnezgodniji napadač kojega je ikad čuvao - Mario Šitum ("brz kao metak, spretan s loptom" ). Ali, on će vjerojatno grijati dugu Dinamovu klupu.

Kad već najavljujemo tu utakmicu valja spomenuti da je Galović na terenu već upoznao "modru" zvijezdu oko koje se vrte milijuni - Matea Kovačića. Ninov Split je prošle godine pobijedio Mateov Dinamo 2:1 u kupu usred Maksimira. Zanimljivo je također i da je mladi splitovac igrao s današnjim dinamovcem Šimom Vrsaljkom u - istoj momčadi.

- S Vrsaljkom sam bio vrlo dobar, skupa smo bili i u reprezentaciji. Šime je na nekoliko turnira igrao za Hajduk, imao je tada 14-15 godina, već se vidjelo da će biti klasa - sjeća se Galović. Na turnirima mlađih uzrasta djeca mogu igrati za klub koji nije njihov matični, tako je Vrsaljko kao igrač Zadra nastupao za Hajduk, ali se na Poljudu nisu dovoljno potrudili da Zadranin ostane u Splitu, pa je završio u Dinamu.

Za kraj, u prvom predstavljanju mlade, perspektivne, igrače obično se pita koji im je klub omiljen i u kojoj bi ligi jednog dana željeli igrati. Milan i Premiership, Ninovi su odgovori na ova dva pitanja...