Bivši Hajdukov trener, ali nekadašnji prvotimac prvoligaša Splita, Stanko Poklepović, derbi s Dinamom najavio je riječima:
- Ne znam zašto bi se na pobjedu Splita gledalo kroz prizmu smanjenja zaostatka Hajduka za trenutačno vodećom momčadi. Pa, ljudi moji, s nova tri boda Split sam sebi otvara borbu za prvo mjesto i puše momčadi iz Maksimira za vratom.
Špaco svoju tvrdnju podrobnije pojašnjava:
- Split je postao zrela momčad. Dobar posao napravio je Katalinić, a s Bašićem na klupi je nastavljen kontinuitet rezultatskog uspjeha. Bašić vuče dobre poteze, radi prave izmjene, ali i ima sve što mu je potrebno za uspjeh. Pogledajte samo zadnju liniju s Marčićem na desnoj strani, pa Križancem i Vidićem na stoperima i Hrgovićem lijevo. Je li Hajdukova možda bolja? Pogođen je i Baraban, koji je igrač tipa Olića, ali je tek na početku i treba vidjeti kako će se razviti... Mene posebno raduje Čop, kojega nikad ne bih pustio iz Hajduka. Meni je on bio prije Ahmada, a i danas tvrdim da je jači igrač, vižljast, zmijast, željan gola. Trenirao sam i njega i oca, te mi je baš drago što dobro igra u Splita.
O Dinamu Poklepović nije previše govorio:
- Oni će igrati svoju igru. Jurčić je ozbiljan trener koji proučava protivnika. On je znao dolaziti na moja predavanja i dosta ga cijenim, ali tamo se mora raščistiti s određenim pitanjima...
Pomislili smo odmah na Sammira i reprezentaciju.
- Sammir nije igrač kojega bi trebalo zvati u reprezentaciju. Njemu nedostaje hitrina. On nema ono što gledamo u Europi, hitrinu primanja i dodavanja, koju najbolje prezentiraju igrači Barcelone. Sammir nije igrač za velike igre i nikad ga kao trener ne bih striktno pokrivao.
Još malo o taktici za Dinamo:
- Po meni Čop ili Obilinović ne bi smjeli stajati preširoko, već više u sredini, čime bi otvorili koridor na boku za Marčića s jedne i Hrgovića s druge strane, a više Dinamu zatvorili prolaz u sredini. Momčadi iz Maksimira se taj prostor ne smije ostaviti, a koridor sa strane može biti dragocjen za Splitov napad koji u vrhu ima Golubovića, igrača jakog skoka koji zna dati gol.
Na koncu smo upitali Špacu s koliko bi razlike današnji Split pobijedio njegovoga...
- A tko kaže da bi nas uopće pobijedio? Imali smo mi jaku momčad, a za prvoligaške susrete s Dinamom me posebno vežu dvije anegdote: igrali smo u Zagrebu, a ja sam bio rezerva. Ivić je postigao gol sa 20 metara, a ja sam skočio s klupe oduševljen, uzdignutih ruku. "Brže sjedi dolje, to je normalno", brzo me na zemlju spustio naš trener, barba Luka Kaliterna. Ovu njegovu rečenicu do danas sam upamtio, pa ni kao trener kasnije više nisam euforično proživljavao golove. U drugom navratu sam igrao, pa ozlijedio napadača Dinama Jerkovića, koji je morao izaći iz igre. Trener nam je bio Frane Matošić, a atmosfera toliko napeta da sam pogođen flašom u glavu u trenutku kad sam se nalazio u našem šesnaestercu. Eto, ta dva detalja još pamtim, ali pustimo sad prošlost, posebno me zanima nova stranica u ogledima s Dinamom, koju će ispisati današnja generacija - zaključio je Poklepović.