Popisu mladih igrača koji su dobro iskoristili povjerenje ukazano u Parku mladeži, ako je suditi po pripremama, možemo dodati i Lovru Šindika. Ovaj 20-godišnji veznjak bio je u prvih 11 na svim prijateljskim utakmicama u Turskoj, a nada se da će tako ostati i u HNL-u…
Iako široj javnosti nepoznat, Lovro je nosio dres Hajduka i Dinama.
- Kada sam iz Splita kao mlađi junior otišao u Dinamo, na mojim Skalicama su me htjeli razapet! – dobro se sjeća Lovro te epizode koja je trajala svega dva i pol mjeseca. Njegova braća, Luka (12), Marko (17) i Danijel (24), rekli su mu da će napraviti transparent "Lovre, pederu, braća ti na sjeveru", kao što je svojedobno i Giovanniju Rossi bilo poručeno na Poljudu kada se spominjao njegov angažman u Dinamu.
- U Dinamu je bilo sve super, odlično su me primili, trenažni uvjeti su im na jednoj puno većoj razini, ali jednostavno nisam mogao izdržati u Zagrebu. Nazvao sam oca i rekao mu "dolazi po mene" – priča nam Šindik.
U tom kratkom razdoblju družio se uglavnom s Josipom Čalušićem i Markom Grčićem koji su iz Hajduka prešli u ljutog rivala, a dijelio je svlačionicu s Dinamovim velikim nadama Marijom Šitumom i Mateom Kovačićem. Za sve njih kaže da su odlični momci, nije se kao Dalmatinac neugodno osjećao u Dinamu…
- Bilo je ljeto, 40 stupnjeva, a nema mora, nemam s kim se družiti… Ljudi u Dinamu nisu vjerovali kada sam im rekao da odlazim. Split me primio natrag, za što se posebno zahvaljujem treneru Ivanu Matiću koji mi nije pravio probleme niti kada sam odlazio, niti kada sam se vratio u Park mladeži. Sve je na kraju ostalo samo na ruganju njegovih Skaličana.
Trebamo objasniti i situaciju s Hajdukom. Ni Split, ni Hajduk nisu Lovrin prvi klub, već - Krilnik iz Lore. U njemu je trenirao skupa s Tonćem Kukočem. Legendarni Ivo Bego preporučio je Šindika Hajduku, tako da je Lovro kao sedmaš preselio na Poljud, a njegov kolega Kukoč u Park mladeži. Danas Petraelo nosi bijeli dres, Lovre crveni…
- Na Poljudu mi je prvi trener bio Ante Grgić, otac bivšeg predsjednika Hajduka Branka Grgića. Ali, kod novog trenera nisam "prošao"…
Inače, u tom '92. godištu s njim su u Hajduku igrali Nino Galović, Tomislav Duka, Mijo Caktaš, Ivan Pešić… Prva dva su mu suigrači u Parku mladeži, a od Caktaša Hajdukovi navijači puno očekuju.
- Igrao sam i s njim i protiv njega, stvarno je odličan igrač, jako prodoran…
Nakon uspjeha sa Splitovim juniorima i osvajanja Kupa, Šindik nije odmah dobio priliku među "crvenim" seniorima, već je bio posuđen sinjskom Junaku ("hvala treneru vratara Ivici Roguljiću"). Kaže da mu je samo bilo bitno da igra…
- Nisam posudbu shvatio kao razočarenje, a mnoge mlade igrače "ubije" već prvo neispunjeno očekivanje - objašnjava ovaj student kineziologije koji je, dojma smo, jak u glavi kao i u nogama. A po posljednjim mjerenjima "beep" testa ima bundesligašku izdržljivost, što je pogotovo važno za poziciju zadnjeg veznog koju igra.
Jedan smiješan događaj veže ga za razdoblje provedeno u Junaku.
- Kada smo se vraćali iz Slavonskog Broda, negdje oko Karlovca smo stali na benzinsku. Dok sam bio u WC-u oni su s autobusom krenuli! Izađem iz WC-a, vidim nema busa, odmah zovem suigrače da se vrate po mene. A oni mi kažu da su se zaustavili i da ja pješke dođem do njih jer na autocesti nemaju gdje izaći. Trebao sam desetak kilometara pješačiti! Srećom, jedna žena je shvatila što se dogodilo, pa me prebacila automobilom do autobusa… Rekli su da će me ubuduće vezati u autobusu da uopće ne izlazim, ha, ha.
Romano Obilinović i 13 godina mlađi Šindik danas na terenu dobro surađuju, a znaju se još iz ulice. Na Skalicama su udaljeni svega 150 metara.
- Kao dijete sam mislio da je Romano neki opasan lik. Promatrao sam ga onako velikog, ćelavog, šutljivog. Djelovao mi je stvarno opako dok mi nije prišao i rekao "di si, dragi". Legenda!
Osim što se pristojno zahvalio velikom broju imena koji su zaslužni što je zavrijedio poziv u U20 reprezentaciju, jednu osobu Lovre je obavezno podcrtao - Milivoja Bonačića, njegovog osobnog trenera i, kako kaže, svog drugog oca.
Pošalji prijatelju
Add to my favorite
