Umro je Milorad Bibić Mosor

Nešto prije 13 sati umro je Milorad Bibić Mosor.
Posljednjih tjedana bitku života vodio je u Kliničkom bolničkom centru Rebro.

Milorad Bibić rodio se u Splitu 25. srpnja 1952. godine, gdje je završio Osnovnu školu Bratstvo-jedinstvo, Gimnaziju Vladimir Nazor i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje stekavši zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike.

Međutim, njegovo profesionalno opredjeljenje nikad nije bila elektrotehnika nego novinarstvo. Kao profesionalni novinar radio je u splitskom tjedniku Nedjeljna Dalmacija, a potom prelazi u splitski dnevnik Slobodna Dalmacija. U obje redakcije bio je i urednik Sportske rubrike.

Njegova specijalnost uvijek je bila sport, a uža mu je specijalnost košarka o kojoj je godinama pisao u raznim tjednicima i revijama: SN Reviji, Sprintu, Magazinu Koš, Magazinu Košarka, reviji Gloss, specijaliziranome košarkaškome mjesečniku FIBA Basketball Monthly, a surađivao je i u zagrebačkim Sportskim novostima, riječkome Novom listu, ljubljanskim listovima Delo i Dnevnik, mariborskoj Večeri, sarajevskome Oslobođenju, skopskoj Večeri...

Kao sportski novinar pratio je brojna velika svjetska natjecanja, Olimpijske igre, Svjetska i Europska prvenstva, intervjuirao mnoge poznate osobe iz sportskog svijeta. Nekoliko godina na splitskoj Televiziji Marjan bio je urednik i voditelj specijalizirane košarkaške emisije U koš, u koš, a posljednjih godina vodio je i nacionalno poznatu autorsku emisiju „Mosorijadu“

Uz obitelj i novinarstvo njegova velika ljubav bio je i Radnički nogometni klub Split. Vjerni navijač, kroničar kluba, autor brojnih novinskih tekstova te knjige o prvoligaškim godinama kluba „Split je prva liga“.  Povodom stogodišnjice kluba trebala je biti  predstavljena monografija kluba na kojoj je godinama sustavno radio na žalost smrt je prerano došla.

O njegovoj privrženosti klubu najbolje govori način na koji je proživljavao utakmice. Nerijetko je to za njega bilo prestresno pa bi šetao oko stadiona ili bi čak prošetao do očevog groba te bi putem radija ili mobitela slušao prijenos s terena.
Ponovni ulazak u prvu ligu i nastup na europskoj sceni unio je ogromnu radost i ponos u njegov život. Njegov Split ponovo je bio „Prva liga“ što je to isticao u svakoj prilici, svakom tekstu i televizijskom nastupu.

Napisao je knjigu o slavnome splitskome košarkašu Dinu Rađi Moj galebe, te zajedno sa zagrebačkim novinarom Zoranom Kovačevićem biografiju poznatog košarkaškoga trenera Mirka Novosela Zlatna košarka Mirka Novosela, monografiju o KK Spilt Od starog placa do vrha Europe, te knjiga o odrastanju u Splitu šezdesetih Zakon pjace. Hrvatski zbor sportskih novinara proglasio ga je sportskim novinarom godine za 1997. godinu, a 2003. i 2005. godine Hrvatski zbor sportskih novinara dodijelio mu je godišnju nagradu za sportsku publicistiku za knjige Split je Prva liga i Zlatna košarka Mirka Novosela

Od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća redovito piše humorističke priloge za Pomet u Slobodnoj Dalmaciji, a surađivao je u humorističkim časopisima Berekin i Žulj. Osim sporta i humora, u Slobodnoj Dalmaciji piše tekstove za mnoge rubrike. Posljednjih godina najdraža su mu "putovanja u povijest", razgovori sa Splićankama i Splićanima poznatim i popularnim sredinom prošloga stoljeća... Napisao je i scenarij za filmove o dvojici velikana splitskog, dalmatinskog i hrvatskog nogometa Frani Matošiću i Vladimiru Beari.

Velikom čovjeku, splitovcu i prijatelju želimo vječni mir.